Mastala sam o zivotu koji pocinjem ispocetka,na drugom kraju svijeta. Sto dalje od svega sto mi cini zivot manje vrijednim zivljenja. Dosla sam do novog pocetka,i zasluzila sam ga konstantnim radom,zrtvovanjem i nadogradjivanjem sebe. Ali mi ne ide tako glatko kao sto sam mislila.SIgurna sam da nikom,nikad ne ide sve glatko,ali ima istine u tome kad kazu da sto si stariji, teze ti padaju neke stvari,i drugacije sjedaju. Ja po navici,bolesno trazim smisao u svemu,i imajuci iza sebe vec milion pocetaka,promjena geografskih sirina i duzina,malo mi se ne da ni pocinjati adaptirati se na ovo ako se ne vidim kako starim ovdje (ako Bog dadne). Nekad sam bila rasterecenijeg duha, nije me zanimalo ima li smisla,ako sam imala dovoljno hrabrosti i elana, da nesto sprovedem u djelo. Ne kriziram srednjim godinama,jer mi tek prethode; s druge strane,mislim da sam kroz to prosla vec. Uvijek sam zurila,uvijek uzimala sve od zivota i on je jos vise davao. Toliko toga sto me je oznacilo,sto je,cini se,svakim novim izazovom manje mene ostavljalo meni. Htjela sam lakse zivjeti, a u nekim momentima samo prezivjeti,i to je uvijek ostavljalo dio ambicije,dio kuraza i pozeljnog bezobrazluka iza mene. Pocela sam zivjeti po inerciji, po onom sto slijedi onome prije toga. Da ne prolazim strasne osude,kaznjavanja i prodike, sve sam manje se usudjivala zeljeti sve sto bih mogla zeljeti.Jer je tako bilo lakse i bezbolnije. Tako sam mislila. Dok nije postalo tesko zivjeti tim skriptiranim zivotom nabijenim mediokritetom,rutinom i bezlicnoscu. Sad se osvrcem i razmisljam,kako je nekad i ovaj dan,i ovaj sekund bio tako dalek i nemoguc. Nekako sam uspjela. Ali mislim da mi za dalje nece vrijediti stari trikovi,jer zelim velike stvari. Nikad mi nisu falila muda,ali u zadnje vrijeme se cini da je to simptomatika. Pocela sam sumnjati u sebe, kao i svi ostali,a upravo to mi je nekad bilo gorivo. Sad i ja sumnjam,i bojim se zivota. Bojim se poraza,bojim se promasaja. Vise od tog straha, zelim da uspijem a znam da je zelja jaca od svega. I spoznaja da nemam sta izgubiti.
Opet ispocetka
